Stjenoviti brijeg koji stoji na zapadnom ulazu u Sinj, kojeg zovemo Stari Grad na kojem se nalazi mala crkvica je ogledalo sinjske povijesti još od pradavnih vremena. Do vrha se dolazi vijugavom strmom cestom sa istocne strane ili starim stepenicama sa sjeverne. Po cijelom gradu su naokolo razbacani ostaci kula i bunkera. Visok je 140 m mjereci od sinjske pijace.

U vrijeme turskih osvajanja on je imao stratešku funkciju. U ondašnje vrijeme opasan zidinama i kulama pokazao se kao nepremostiva zapreka velikoj turskoj vojsci.

Na Starom Gradu živi se ranije od pisane rijeci. Ulomak kamenog žrtvenika s posvetom zaštitnika Osinivima koji potjece iz I stoljeca poslije Krista je prvi spomenik Sinja. Na žrtveniku je rimsko pismo, a naziv je ilirski. To su etnicki i epigrafski korijeni današnjeg Sinja.

---

Kamicak

Podno Starog Grada, a povrh sinjske pijace nalazi se kameni brežuljak – Kamicak, a na samom vrhu nalazi se gradski sat. U bršljanu zarasli zidovi govore da je tu nekada davno stajala tvrdava. Nelipici, premda su imali jaku utvrdu na Gradu, opasali su zidinama i Kamicak.

Stil gradnje i materijal govore da je najprije izgraden prostor upravo izmedu Kamicka i Grada. To su kamene kuce debelih zidova i uskih prozora. Izmedu njih se nalaze obori, skalini i prolazi. Sa zapadne strane Kamicka nalazi se zgrada "Palacina". Podignuta je na temeljima mletacke konjušnice.

Dosta vremena je bila središte sinjskog društvenog života. U njoj su se do II. Svjetskog rata održavali balovi i kazališne predstave a uoci rata u njoj je djelovala opcinska skupština. Za vrijeme rata zgrada je izgorjela a danas se u njoj nalaze Vatrogasno društvo i Muzej Cetinske krajine.

Sa Kamicka se pruža lijep pogled na Sinj i okolicu. Zvonik crkve Gospe Sinjske je u ravnini sa satom i udaljen je nekih 50 –ak m zracne linije. Sat na Kamicku govori vrijeme Sinjanima vec neka II stoljeca a vidi se i sa udaljenosti od više kilometara.

---

Izgradnja Crkve je zapoceta davne 1699 godine, a kamen temeljac položio je opci providur Mocenigo. Na originalnom nacrtu Antuna Benonia Crkva ima apsidu i cetiri pobocne kapele, ali je zbog požara 1715 godine i potresa 1769 godine i bombardiranja za drugog svjetskog rata doživjele pregradnje i izgubila prvotne stilske oznake. Najveca dragocjenost Crkve je PRILIKA GOSPE SINJSKE.

S pocetka 17 st. u srebrenom okviru sa zlatnom krunom. Sliku su donijeli franjevci iz Rame koju su 1687 godine ponijeli kada su sa narodom bježali pred Turcima. Dosta vremena je prilika bila u crkvici na starom gradu, je izdržala sve opsade za vrijeme Turaka, pa je 1715 godine nakon velike pobijede prenesena u novu Crkvu gdje se i danas nalazi.

Franjevacka gimnazija u Sinju

Franjevacko srednjoškolsko ucilište u Sinju postiglo je 1854. godine pravo javnosti pod imenom JAVNO VIŠE HERVATSKO GIMNAZIJE U SINJU UPRAVOM OTACA FRANJEVACA PRISVETOG OTKUPITELJA. Time je postalo PRVOM GIMNAZIJOM S HRVATSKIM NASTAVNIM JEZIKOM U DALMACIJI i žarištem narodnih preporodnih gibanja u južnoj Hrvatskoj. Otada gimnazija neprestano djeluje do danas, katkad raspršena ili djelomice mijenjajuci ime, ali postojana u svojim odgojnim i prosvjetnim težnjama i ciljevima i uvijek JEZIKOM HRVATA RODU SVOME VJERNA.

Danas je ona ukljucena u sustav školstva Republike Hrvatske i otvorena mladicima i djevojkama koji žele steci gimnazijsku naobrazbu i graditi svjetonadzor na opceljudskim, kršcanskim i nacionalnim vrednotama u ozracju franjevacke otvorenosti i zauzetosti za covijeka i sva stvorenja.

---

Spomenik balunu

Prvi se nogomet igrao na prostoru današnje Hrvatske, preciznije Dalmacije, a još preciznije na podrucju Sinjske krajine, i to u – Trilju. Ovako je to bilo: nekoc davno, još u 1. st. pr. Kr., mladi ratnici ilirskog plemena Delmata, davnih stanovnika tih predjela, kratili su vrijeme dobacujuci jedni drugima loptu izradenu od neke vrste kože ili pak bikove dlake. Tako to bijaše sve dok, na njihovu nevolju, u cetinski kraj nisu stigli i osvajacki rasploženi Rimljani, cijim su napadima dugo i hrabro odolijevali. Delmati ipak nisu uspjeli odoljeti snažnoj vojnoj sili, ali ovi zato nisu mogli odoljeti šarmu udaranja kožnate lopte nogom, pa su ubrzo legionari VII. Rimske legije radije driblali jedan drugog, nego što su oštrili oružje i laštili borbenu opremu ili se bavili nekom društvenom djelatnošcu za dobrobit carstva.

Klapa Sinj iz Sinja, osnovana je 1982. godine. U svom repertoaru njeguje izvorne narodne i autorske klapske pjesme. Sve se skladbe izvode a cappella (bez pratnje instrumenata i to cetveroglasno). Prema mišljenju glazbenih strucnjaka, klapa Sinj se svojim interpretacijama izdigla iznad standarda.

To pokazuju i brojne nagrade i priznanja od kojih vrijedi spomenuti brojna odlicja na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, te prvu nagradu u folk-kategoriji na medunarodnom a cappella natjecanju u Veroni (Italija) 3-5. travnja 1997. godine u konkurenciji 31 skupine iz cijelog svijeta,a u studenom 2002 godine u europskome natjecanju u klapskom pjevanju u talijanskom gradu Bolzanu osvojila je prva mjesta publike i strucnog žirija, a voditelj klape Mojmir Cacija posebnu nagradu kao najbolji dirigent.

Klapa je s uspjehom nastupila diljem Hrvatske, u Italiji, Francuskoj i Njemackoj i ostalim zemljama..

---

Sinjska Alka

Od 1715 godine u gradu Sinju se svake godine u kolovozu održava svojevrsni u svijetu jedinstveni turnir nadmetanja u preciznom gadanju kopljem iz viteškog stava na galopirajucem konju nazvan Sinjska Alka.

Cijeli ceremonijal, trofejno oružje, oprema i nošnja predstavljaju uspomenu na pobjedu u borbi za slobodu.

Alka je viteška konjicka igra sa znacajkama srednjovjekovnih turnira i natjecanja, a ustanovljena je kao znak junacke obrane sinjske tvrdave i cetinske krajine od Turaka 1715 godine. Ona je simbol hrabrosti junaštva rodoljublja i covjecnosti. Postala je dogadaj koja pobuduje pažnju cijele hrvatske i svijeta. Pocetkom kolovoza, tocnije prve nedjelje u kolovozu se održava Alka. Njoj prethode natjecanja za Baru i sljedeci dan za Coju. Bara se održava u petak, a Coja je generala proba za glavno alkarsko natjecanje Alku i odražava se u subotu. Alkari u punom galopu i alkarskom stavu gadaju Alku kopljem. Alka ima dva koncentricna željezna obruca povezana sa tri kraka, tako da je razmak medu obrucima podijeljen na tri jednaka dijela. Pogodak u središnji najmanji obruc vrijedi tri boda, gornje polje dva, a dva donja polja po jedan.

Slavodobitnik je onaj alkar koji iz tri trke skupi najveci broj "punata",odnosno bodova. Alkaru slavodobitniku vojvoda privezuje hrvatsku trobojnu zastavicu na vrh koplja i nareduje da se njegovo ime zlatnim slovima upiše u anale viteškog alkarskog društva. Za Alku su konji posebno uzgojeni Alkari probrani po stasu i casti, a oružje i odjeca što nose su unikatni primjerci rukotvorina. Za turiste je alka samo spektakl dok je za Cetinjane ona ponos, cast i prestiž. Narod je, kroz povijest, u Alci gledao simbol svoje slobodarske borbe i otpora protiv porobljivaca doživljavajuci kroz nju katarze svojih zapretenih snaga, junackih poriva i težnja. Pošto je Alka nastala u feudalno doba po logici je trebala da nestane nestankom feudalizma, ali je sacuvana do naših dana i za buducnost zbog toga što se vremenom mijenjala i postala izraz iskonskih težnji naroda za slobodom i pravdom i najslikovitija manifestacija njegovih obicaja, kulture i narodnog stvaralackog bogatstva.

Odluka o trcanju alke najvjerojatnije je stvorena na dan pobjede(15.08.1715), ali se najvjerojatnije nije iste godine trcala. Zbog turskih haracenja i upada najvjerojatnije je da je redovito trcanje Alke pocelo 1718. g. kad je sklopljen mir izmedu Mlecana i Turaka. Kroz citavu Alkinu povijest, bez obzira koja stana sila je bila na vlasti svi su odobravali Alku, a najstariji zapis o tome datira od 10.veljace 1798 kad austrijski grof Turn, upravitelj Dalmacije obavještava sinjskog starješinu Jakova Grabovca da su austrijske vlasti potpuno prihvatile da se Alka trci kako se i dosad trcala. Brojni dokumenti podupiru cinjenicu kako se Alka trcala i za vrijeme francuske vladavine(1806 – 1813) i kako je francuski general Molitor cak i novcano podupirao Alku. Alkarsko natjecanje kao, oblik viteških igara, u toku 19. i pocetkom 20. st. uživalo je simpatije vladajucih Habzburgovaca. Austrijski car Franjo II, putujuci po Dalmaciji 1818. g. prisustvovao je Alci i tadašnjem slavodobitniku je darovao zlatni prsten s carskim monogramom. Iste godine nakon samo kojeg dana vratio se u Sinj sa suprugom Karolinom i Sinjani u njihovu cast ponovno trce Alku. Caru i carici Alka se toliko svidjela da je dodijelio stalnu financijsku pomoc od 100 zlatnih forinti za održavanje Alke. U cast saksonskog kralja Fridriha Augusta 1838 g. u Sinju se održava Alka. Isto tako prilikom puta po Dalmaciji 1842. g. Alci prisustvuje habzburški nadvojvoda Albrecht, kao i car Franjo Josip I 1875. godine, za cije vladavine su Alkari bili pozvani u Bec gdje su alkari trcali posebnu Alku a on je slavodobitniku darovao zlatni carski prsten optocen briljantima. Godine 1887. u Sinju se slavi 200. godina doseljenja predaka iz Rame. Blagosivlje se novoizgradena crkvica na Starom Gradu te u istoj prigodi i novi alkarski barjak na kojem je slika Gospe od uzašašca.

U toku 19. i 20. st. nakon odlaska Francuza alkarska natjecanja su se redovito održavala sve do 1940. tokom drugog svjetskog rata Alka je jednom održana i to pod visokim pokroviteljstvom NDH. Nakon drugog svjetskog rata Alka se i dalje trci. Od 1959. predsjednik Tito postaje pocasni alkarski vojvoda i prihvaca doživotno pokroviteljstvo nad Alkom a od 1990. godine predsjednik Tudman postaje isto tako pocasni alkarski vojvoda i doživotni pokrovitelj Alke. U sinjskoj alci vrlo važnu ulogu ima Viteško alkarsko društvo koje se brine o promociji, organizaciji , sponzorima i mnogim drugim zadacima vezanim za Sinjsku Alku.

Alkarske svecanosti povezane su sa danom Velike Gospe (15. kolovoza) i te dane nazivamo "Danima Alke i Velike Gospe". Na dan Alke u Sinju vleda veliko uzbudenje i radost. Dan pocinje misom na Starom Gradu i pucanje "mackula" najavljuje veliki dan. Alkari i alkarski momci na taj dan oblace stare narodne nošnje koje predstavljaju folklorni doprinos i ljepotu samoj svecanosti.

Prije samog natjecanja za Alku kroz Sinj prolazi alkarska povorka. Na celu povorke nalazi se ceta alkarskih momaka. Svaki alkar ima svog momka koji mu pomaže i cuva koplje. Zatim ide gradska glazba koju slijedi barjaktar u pratnji štitonoše i buzdovandžije. Zatim ide Edek kojeg vode dva momka. Edek predstavlja zarobljenog turskog konja na kom se nalazila Alka. Zatim slijede adutant i vojvoda sa alkarskim natjecateljima. Na kraju povorke nalazi se alaj – cauš koji drži koplje u desnici. Alkarska povorka krece sa hipodroma i prolazi preko Trga kralja Tomislava na kojem se nalazi crkva gdje alkari okretom glave u lijevo odaju znak poštovanja cudotvornoj Gospi Sinjskoj. Povorka se tada spušta prema Alkarskom trkalištu gdje su napravljene tribine, tzv. "palke" na cijem središnjem dijelu se nalaze tribina "Casnog alkarskog suda" i tribina za "pocasne goste". Alkari i njihovi momci prilikom prolaza pozdravljaju Casni sud i goste okretom glave. Na kraju povorka stiže do okretišta na pocetku trkališta.

P.S. (Mladi i talentirani webmaster Petar Kliškinic vam ima još nešto za reci o Alci, pa posjetite i njegov site http://alkaportal.bravehost.com/index2.htm)